ŽIVOT I ZAVEŠTANJE MAHAVIRE
POGLAVLJE V
DOKTRINE MAHAVIRE
Filosofske Doktrine :
Pošto je Tirthankara Mahavira bio 24. u
neprekinutom nizu Tirthankara Đainske tradicije počevši od 1. Tirthankara-
Rišabhadeva, propovedao je učenja koja su ranije propovedala 23. njegova
prethodnika. Paršvanatha, 23. Tirthankara se pojavio 250 godina pre
Tirthankara Mahavire i tokom svog života , Paršvanatha je propagirao
osnovne doktrine Đainizma na dobrobit čovečanstva. Ali, nakon
Paršvanatha,i životni uslovi ljudi su se značajno promenili. Ljudi su
počeli da se drže različitih verovanja i praksi , koja su bila potpuno
suprotni verovanju i praksi Đainske religije. Stoga je postojala velika
potreba za vraćanje običnih ljudi pravom putu koji su zastupali Đainski
Tirthankare.
Ova hitna potreba je dočekala
Tirthankara Mahaviru tokom šestog veka pre n.e. naglašavajući drevne
principe Đainizma svim kategorijama ljudi širom Indije.
Tirthanhara Mahavira je nastavio svoj propovednički put čitavih 30 godina
sve do svoje Parinirvane.U toj misiji širenja doktrine i obraćanja ljudi u
Đainski način života,Tirthankara Mahavira je bio veoma uspešan jer su
ljudi naveliko bili impresionirani njegovim božanskim glasom,govorničkim
moćima , sjajnom ličnošću i iskrenošću namere kao i čvrste ubeđenosti o
korisnoti prihvatanja Đainskog načina života. Tako su učenja ,propovedana
od Tirthankara Mahavire ,bile u stvari i izvorne doktrine Đainizma.
Osnovni princip u filosofskim doktrinama
Tirthankara Mahavire je taj da je
'Sat'
tj., stvarnost nestvorena i da je karakteriše
`Utpada'
tj., nastanak ili pojavnost ,`Vjaja'
tj., uništenje ili nestajanje i
‘Astikaja’,
večnost. Dalje, svaki objekat stvarnosti sadrži beskrajne
karakteristike.On ima
`parjaje',
tj.,oblike i `gune',tj.,osobine
kroz koje traje suštinski substratum kroz sva vremena. Osnovna supstanca
sa njenim osobinama je nešto što je večno, dok se oblici ili povremene
karakteristike javljaju i nestaju.Na taj način promena i stalnost su
iskustvene činjenice .Na primer,duša ili duh je večan sa njenom
neodvojivom karakterisrikom – svesnošću , ali u isto vreme ona je subject
povremenih karakteristika poput zadovoljstva ili bola i nametnutih oblika
poput tela itd. , koje se neprekidno smenjuju.Zlato, na pimer, svojom
bojom i gustinom je nešto što je stalno mada ima različite oblike u
različito vreme.
Dalje,filosofske doktrine tvrde da su u ovom svetu
`dravye' tj.,supstance , stvarne jer su karakterisane
postojanjem.Postoji šest supstanci a šire mogu biti podeljene u dve glavne
kategorije ,Điva',tj.,živo i `ađiva',
tj.,ne-živo.
(A)
Điva Dravja : Điva
znači Atman tj.,
duša ili duh. Điva je
suštinski jedinica svesnosti i one su bezbrojne.Bukvalno , čitav svet je
ispunjen njima.Duše su supstance i kao takve su večne.Njihova
karakteristična osobina je svesnost koja nikada nemože biti uništena.Duša
je uvek sve-savršena i sve-moćna.Ali usled neznanja ona se identifikuje sa
materijom i tu počinju svi njeni problemi i propadanje.
Postoje dve vrste duša,(a)
`samsarin', tj.,svetovna ili
‘ baddha', tj.,one koje
su vezane i (b) `siddha',
tj.,oslobođene ili `mukta'
tj.,one koje su slobodne.Svetovne duše su utelovljene duše živih bića
i još uvek su predmet točka preporađanja.Sa druge strane, oslobođene duše
su one koje su dostigle Nirvanu
ili `Mukti'
tj.,slobodu od utelovljenja.To znači da oslobođene duše više neće biti
utelovljene.Takve slobodne duše prebivaju u stanju savršenstva na vrhu
univerzuma i nemaju više nikakve veze sa svetovnim poslovima.Oslobođene
duše takođe zadržavaju apsolutnu čistotu i u svom čistom stanju poseduju
četiri osobine poznate kao:
`Ananta-Ćatuštaja',
Beskrajnu Četvornost,
·
.ananta-daršana'
- beskrajno
opažanje
·
`ananta-
gjana',
beskrajno znanje
§
ananta-virja',
beskrajnu snagu
§
`ananta-sukha',beskrajno
blaženstvo
Najbitnija razlika između
svetovne i oslobođene duše se sadrži u činjenici da je prva prožeta
suptilnom materijom poznatoj kao `Karma', dok je druga apsolutno čista i
slobodna od bilo kakvog materijalnog prožimanja.
Postoji dve vrste svetovnih duša,
: (l)
Sthavara, nepokretna ili
jedno-čulne duše,odnosno , one koje imaju samo čulo dodira i (2)
Trasa, tj., pokretna ili
višečulne duše , koje imaju tela sa više od jednog čulnog organa.Ove prve
su povezane sa zemljom, vodom,vatrom, vetrom i biljem a ove druge se
razlikuju među sobom zavisno od broja čulnih organa.
(B)
Ađiva Dravje : ne-žive
supstance se dele na pet i to,
(i)
Pudgala, materija,
(ii)
Dharma,
medijum pokreta,
(iii)
Adharma.
Medijum odmora,
(iv)Akaša,
prostor
(v)
Kala, vreme
Mada su sve
karakterisane postojanjem, konstitucija vremena je nešto drugačija: ono
nema postojanja u prostoru ali je sačinjeno od više jedinica.Materija nije
živa stvar koje ima čulne kvalitete sa različitim funkcijama i oblicima;
principi pokreta i odmora omogućuju sve kretnje i statična stanja u ovom
fizičkom univerzumu; sve te supstance su smeštene u prostoru; i to je
princip vremena koji obeležava komtinuitet ili promenu.
Doktrine đainizma naglašavaju da ovih šest
điva
i ađiva
dravja ,
tj., žive i ne-žive supstance , su večno postojeće, nestvorene i bez
početka u vremenu. Kao supstance one u večne i nepromenljive , ali njihove
modifikacije prolaze kroz tok promena.Njihova međusobna kooperacija i
interakcija objašnjava sve ono što mi podrazumevamo pod terminom ‘kreacija’.Doktrine
đainizma negiraju postojanje ikakvog inteligentnog ‘Kreatora’ koji je
odgovoran za stvaranje ovog univerzuma.
Dalje,doktrine đainizma ne samo da kažu da
čitav univerzum može biti podeljen na
điva
i
ajđiva dravje
, tj., žive i ne-žive supstance , već i objašnjavaju prirodu i međuodnos
ta dva elementa.Tvrdi se , ukratko, da živo i ne-živo ,došavši u kontakt
jedna sa drugom emituju određene energije koje stvaraju rađanje , smrt i
druga životna iskustva;ovaj process može biti zaustavljen a energije
uništene usled discipline koja vodi oslobođenju.Bliža analiza ovoe kratke
izjave pokazuje da to uključuje sledećih sedam predispozicija:
(i) da postoji nešto što nazivamo živim;
(ii)
da postoji nešto što nazivamo ne-živim;
(iii)
da to dvoje dolazi u kontakt jedno s drugim;
(iv)
da kontakt vodi do produkcije određenih
energija;
(v) da proces kontakta može biti zaustavljen;
(vi) da postojeće energije mogu biti
iscrpljene; i
(vii) da spasenje može biti dosegnuto.
Ovih
sedam propozicija se nazivaju sedam
tattvi
ili
stvarnosti u Đaina filosofoji.Ove
tattve
su
imenovane ovako:
(i)
Điva,
živa supstanca.
(ii)
Ađiva,
materija ili ne-živa supstanca,
(iii)
Ašrava,
pokretanje Karmičke materije ka duši,
(iv)
Bandha,
vezivanje
duše karmičkom materijom,
(v)
Samvara,
prestanak
Ašrave.
(vi)
Nirđara,
postepeno otklanjanje karmičke materije, i
(vii)
Mokša,
dostizanje savršene slobode.
(i) (ii)
Điva i Ađiva
:-Od ovih sedam
tattvi,
prve
dve se tiču prirode i nabrajanja večnih supstanci prirode , dok se
preostalih pet tiču međuodnosa između ove dve supstance , tj. duše i
materije. (iii)
Ašrava :
Treći princip
Ašrava
označava upliv karmičke materije u konstituciju duše.Kombinacijom
karmičke materije sa
đivom
se naziva
yoga(joga).Tako
je
yoga
kanal
Ašrave.
Fizička materija koja je u stvari uplivala ka duši nemože biti opažena
čulima jer je veoma suptilna. (iv)
Bandha :
Kada
karmička materija upliva u dušu , obe se neopaženo mešaju među sobom.
Bandha
ili vezanost je asimilacija materije koja je sposobna da
stvori karmu duši povezanoj sa strastima.Unija duha i materije ne
podrazumeva kompletno poništenje njihovih prirodnih svojstava , već samo
suspenziju njihovih funkcija , u različitom stepenu, zavisno od kvaliteta
i kvantiteta apsorbovanog materijala. Tako , posledice fuzije duše i
materije se manifestuje u obliku ličnosti koja usvaja obe prirode , bez da
uništi i jednu od njih.Postoji pet uzroka
Bandhe
:
(a)
Mithjadaršana,
pogrešno verovanje ili vera,
(b)
Avirati,
bez-zavetnost ili ne biti isposnik,
(c)
Pramada,
nemarnost
(c)
Kašaja,
strasti, i
(e)Yoga ( joga), vibracije duše kroz um , govor I telo.
(v)
Samvara
: Stanja želje i nesviđanja, aktivnost misli,govora ili tela, su uslovi
koji privlače karmu, dobru i lošu , ka duši.Kada su ti uslovi uklonjeni ,
neće biti karmi koje prilaze
đivi.Tako
je
Samvara
zaustavljanje upliva karmičke materije ka duši. Postoji nekoliko načina
kroz koje se dešava to zaustavljanje . (vi)
Nirđara : Nirđara
znači otpadanje karmičke materije sa duše.Duša biva
automatski oslobođenja karmi kada ona sazre.Ali, to je dug proces.
Otpadanje može biti postignuto i praksom strogosti . Tako postoji dve
vrste
Nirđare.
Prirodno sazrevanje Karme i njeno odvajanje od duše se naziva
Savipaka Nirđara
,a ona koja primorava karmu da napusti dušu pre nego što
sazri i to putem isposničke prakse se naziva
Avipaka
Nirđara. (vii) Mokša : Mokša
ili
spasenje je sloboda od svake karmičke materije zahvaljujući nepostojanju
uzroka vezanosti i otpadanja sve karme. Tako se kompletna sloboda duše od
karmičke materije naziva
Mokša.Ona
je dosegnuta kada se duša i materija odvoje jedno od drugog .Odvajanje je
potpuno kada sve karma napuste dušu i kada više karmička materija nemože
biti privučena ka njoj.